Kopaonik prirodne odlike

Kopaonik se nalazi između reka Ibra i Sitnice na zapadu,Laba na jugoistoku,
Jošanice i Kozničke reke na severu dok je istočna strana omeđena dolinom
reke Rasine i Toplice.
Duboke kotline i klisure Kopaonika urezale su Barska i Lisinska reka na
zapadnoj strani, Duboka i Brzećka reka na istočnoj strani, a Ciganska i
Gobeljska reka na severnoj strani. I zajedno sa Samokovskom rekom,
centralnom kopaoničkom vodenom arterijom, utiču na rasprostranjenje
biljnog i životinjskog sveta i obeležavaju Kopaonik.
Kopaonik karakteriše raznovrsna geološka građa sa stenama različitog nastanka i
starosti (serpentiniti, graniti, škriljci, mermeri, andeziti, krečnjaci).
Današnje oblike reljefa Kopaonika stvorili su, kroz dugi niz godina,
procesi erozije i spiranja.
Klima Kopaonika obeležena je sa preko 200 sunčanih dana godišnje zbog čega i nosi
naziv "planina sunca". Kopaonik se nalazi na prelazu primorske ka kontinentalnoj
klimi. Južni položaj masiva, zaravnjenost i otvorenost terena sprečava dugotrajno
zadržavanje oblačnosti nad planinom.Hladni i teži vazduh zadržava se u okolnim
dolinama tako da zimske temperature nisu mnogo niske. Srednja godišnja temperatura
Ravnog Kopaonika je 3,7 °C. Snegovi sa izvesnim odstupanjima padaju krajem
novembra i traju do meseca maja , prosečno 180-230 dana godišnje.Padavine su u proseku
veće od 1000 mm godišnje.
Rudna bogatstva podarila su ime Kopaoniku, gde se od najstarijih vremena
kopala ruda. Vulkanska aktivnost i vreli mineralni rastopi su uzrokovali
promene na stenama usled visokih temperatura i snažnih pritisaka.
Tako je nastala "kopaonička rudna oblast" sa velikim brojem rudnika u kojima
se mogu naći rude metala gvožđa, olova i cinka kao i retkih metala srebra i
zlata i retkih minerala: volastonita, fluorita i azbesta.
Kopaonik nije izvorište velikih reka zbog relativno malih godišnjih padavina
ali zato postoji gusta mreža malih površinskih tokova koji potiču od brojnih
izvora sa cele površine ove planine, od kojih su neki sa hladnom vodom, neki su
lekoviti sa povećanom radioaktivnošću i mineralizacijom vode.
Najpoznatiji izvori na Kopaoniku su: Marine vode, Krčmar voda, Pajino preslo,
Javor česma, Kaznovske bačije.
- Na toku Samokovske reke, najveće vodene arterije Kopaonika, formiraju se mali
vodopadi i bukovi, dok se na Zaplaninskoj reci formira višestepeni vodopad Jelovarnik u
dužini od 80 metara.
- Kopaonik je poznat po interesantnim hidrološkim pojavama tresavama i pištevinama.
Tresave nastaju kao posledica velikog isparenja mnogih potoka i bara i stare su
preko 1000 godina. Najveća tresava na Kopaoniku je Jankova bara. Pištevine su prirodni
zagati od busenaste trave u kojima se zadržava voda. Obično pištevine postaju tresave.
Na području Kopaonika nalazi se nekoliko urvinskih jezera. Najveće je Semeteško jezero,
koje se nalazi na 900 mnv u ataru sela Semeteš ispod visa Orlovac. Semeteško jezero je
kružnog oblika, prečnika 60m. Vodu dobija od podvodnih izvora, a manjim delom i od dva
izvora iznad jezera. Podvodni izvori zaslužni su za to što je jezeru praktično nemoguće
izmeriti dubinu, jer su oni toliko duboki i široki da praktično predstavljaju deo jezera.
Prosečna temperatura vode je 10°C, dok u julu i avgustu dostiže i 20°C. Na jezeru su se
formirala tzv. "ploveća ostrva" na kojima ima rastinja. Prilikom duvanja vetra ostrva se
kreću po jezeru, što predstavlja atrakciju poseticima jezera (vožnja po jezeru).
Jezero je poribljeno sa šaranom, a "starosedeoci" su tritoni (Salamandra salamandra) -
vrsta repatih vodozemaca iz porodice Salamandera sa slabo razvijenim nogama u našem
narodu poznatiji kao daždevnjaci. Jugozapadno od Jošaničke banje nalaze se još dva
urvinska jezera: Gornje (Dugačko) i Donje (Malo) jezero.
Od hidrotehničkih zahvata na Kopaoniku interesantan je Mijatovića jaz, koji je
Dragoljub Mijatović iz sela Žutice prokopao 1929. godine, kao kanal za vodu (vadu)
dužine 18 km. "Gejzir" hladne vode koji je nastao kao posledica hidrogeoloških
istraživanja, stub je vode visine oko 5 metara.
Najpoznatije banje ovog područja su: Jošanička banja (t° 78°C), Lukovska banja (t°36°-56°C) i
Kuršumlijska banja (t ° 38°-56°C) čije vode imaju izuzetno lekovita svojstva.
- Povoljni klimatski uslovi, raznovrsna geološka podloga, debeo snežni pokrivač uticali
su na razvoj izuzetno bogatog i raznovrsnog biljnog i životinjskog sveta tako da je
Kopaonik postao pravi centar za istraživanja u nauci i praksi.